Kada se u jednim od najprestižnijih talijanskih novina pojavi članak poput ovog, s naslovom "Provokacija: Monetarna Suverenost U Privatnim Rukama", objavljen 11 Prosinca 2009 godine, onda zbilja možemo reći da se događa nešto vrlo neobično, pogotovo s obzirom da su to Berlusconijeve novine.

Nikada i nikada, i ponovo nikada se u ovakvim novinama, ovakvog kalibra nije otvoreno pisalo o činjenici i posljedicama: Monetarna suverenost, vlasništvo nad centralnim bankama i pravo na stvaranje novca kojim se države koriste je u privatnim rukama, narodu preostaje pravo na javne i privatne dugove.  


Prijevod:

 

Počeli smo drhtati zbog banaka. Počeli smo se tresti od straha čak i zbog država u opasnosti od bankrota zbog dugova bankama.

U ovakvoj situaciji, Mario Draghi, Guverner Talijanske Središnje Banke upozorava Vladu: Oprez zbog  javnog i privatnog duga, dugovi se pod svaku cijenu moraju smanjiti.

Točno. No jedini način da se ti dugovi efikasno smanje je konačno postati njihovim vlasnikom. Nije li najzad stigao trenutak da se nakon svega onoga što smo morali pretrpjeti zbog nevjerovatnih malverzacija bankara, konačno otrgnemo njihovoj sveopćoj kontroli?

Prvi korak bi trebao biti korektno informiranje građana o onome o čemu u velikoj većini nemaju pojma, da Države nisu vlasnici novca koji se stavlja u promet jer su prenijele pravo na stvaranje novca nekolicini privatnika, dioničara središnjih banaka.

Da, ovo se čini zbilja apsurdnim i liči na izmišljeni vic kojem se treba smijati, ali to je stvarnost.

U jednom trenutku u prošlosti, neki vrlo bogati bankari su uvjerili države da im ustupe pravo na stvaranje novca kojeg su onda počeli pozajmljivati s velikim kamatama. Tako je nastao javni dug, novac kojeg svaki građanin duguje centralnoj banci svoje zemlje za svaku novčanicu kojom se koristi.

Talijanska Centralna Banka ni u kom slučaju nije Talijanska Narodna Banka, ili "naša", talijanskih građana, nego privatna banka kao i druge središnje banke, uključujući i Europsku Centralnu Banku.  Vlasništvo nad središnjim bankama imaju velike banke, iako namjerno obmanjuju građane koristeći se imenima država za koje proizvode novac.

Sve je počelo s Federalnim Rezervama (Federale Reserve - ovo ime nema ništa zajedničkog s "federalnim"), Središnjom Bankom Sjedinjenih Američkih Država čiji dioničari su neke od najpoznatijih banaka u svijetu, kao naprimjer Rothschild Bank iz Londona, Warburg Bank iz Berlina, Goldman Sachs iz New Yorka i nekoliko drugih. Ove velike banke su također vlasnici mnogih središnjih banaka europskih zemalja  koje su pak po sistemu kineskih kutija, vlasnici Europske Središnje Banke.

Ukratko, cijelokupno financijsko bogatstvo svijeta je u rukama par pojedinaca privatnika kojima je po zakonu dodijeljena nadnacionalna vlast, činjenica koja je sama po sebi nezakonita u demokratskim državama u kojima Ustavi, od kojih je jedan i onaj talijanski, garantiraju da suverenost pripada narodu.

Ništa od gore navedenog nije više tajna, samo potražite određene riječi na internetu i dobit ćete bez poteškoća osnovne informacije o načinu proizvodnje i izdavanja novca, o pojmu seigniorage (signoraggio - danak feudalnom gospodaru), odnosno kamatama koje države plaćaju da bi od banaka posudile novac kojim se koriste, te apsurdnom posljedicom ovog sistema: stalnim povećanjem javnog duga država. Informacije su prilično temeljite i lako dostupne i na talijanskom jeziku, autori nekih stručnih djela su i Talijani. Međutim, ove informacije ne cirkuliraju i čini se kao da se stvorila, bez izravne zabrane, neka vrsta zavjere šutnje.

Istina je da odluke bankara po statutima imaju pravo na tajnost, ali mi dobro znamo koja tajna sila stoji iza vijesti koje nam se objavljuju. Vjerojatno se radi o strahu od strašnih odmazdi s kojima su se u Americi susreli političari heroji koji su pokušali razbiti sporazume s bankama. Te junake danas nazivaju "Pali za novac - monetarnu suverenost". Abraham Lincoln, John F. Kennedy i Robert Kennedy su ubijeni (ova uzročna veza je naravno bez dokaza) odmah nakon što su potpisali zakone koji ovlašćuju državu za proizvodnju svog vlastitog dolara.

Danas je međutim nužno da narodi odlučno i svjesno gledaju na stvarnost i realnost javnog duga, u prave uzroke postojanja i stvaranja javnog duga kako bi naveli svoje vođe da preuzmu monetarnu suverenost prije nego što pravo na nju postane neprenosivo.

Ovo je pravi trenutak za to!


Upravo zbog toga što su nas bankari počeli upozoravati da su javni dugovi previsoki i da ih moramo smanjiti, a to je nemoguće učiniti bez novih povećanja poreza ili ukidanja nekih od najvrijednijih socijalnih garancija, upravo zbog toga što su banke počele propadati (iako u stvarnosti nisu prestale postojati) i što nas vode u propast, upravo zbog toga jer je postalo toliko očito da je ovaj sistem stigao do svojih krajnjih granica i posljedica, moramo ga ukinuti.

U Italiji neće biti teško uvjeriti u to one na vlasti jer se mnogo puta jasno vidjelo da je njihova neosjetljivost na situaciju gotovo jednaka našoj.

 

 

 

 

Dakle, Hrvatsko Novinarsko Društvo, Večernji List, Glas Istre, Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Novi List, Vjesnik, Glas Slavonije, Indeks, Hrvatska Radio Televizija, Dnevnik, Naslovnica, Novina, Poslovni Dnevnik, Zadarski List, Glas Podravine, 24Sata, Globus, Nacional, Gloria, Banka,     Dubrovački Vjesnik, Gospodarski List, Glas Koncila, Makarska Kronika, Teen Magazin, Virovitički List, Ogulinski List i ostali, red je na vas, hrvatski građani očekuju korektne članke koji će ih upoznati sa pravim stanjem situacije javnog duga i načinom njegovog stvaranja, vlasništvom nad središnjim bankama, svjetskog monetarnog sustava, monetarne suverenosti, prava i vlasništva nad pravom za izdavanje novca...

Što bi reko Mujo, nije zločin samo učiniti zločin, zločin je i prešućivati zločin...