Island Odbio Isplatiti Dug: Da Li Ne Zbilja Znači Ne?
Posted by: roman
in World Top Stories
on Mar 07, 2010 
Tagged in: island referendum bankrot
Oni koji traže dobre vijesti ih mogu naći na Islandu. Međutim, dobre vijesti za Island su ujedno i loše vijesti za Veliku Britaniju i Nizozemsku. Nekih 93,1 posto islandskih građana je na referendumu glasovalo protiv sporazuma s bankama, masivno "Ne" je zasigurno jasan signal javnog gnjeva.
Islanđani su bili pozvani glasovati o tome treba li zemlja sklopljenim sporazumom isplatiti Engleskoj i Holandiji 5,3 milijardi dolara. Tim bi se iznosom koji predstavlja 45% ekonomskog outputa Islanda prošle godine kompenzirali depozitni gubici nastali kolapsom banke Landsbanki prije nešto više od godinu dana.
Islanđani su u znak protesta na javnom referendumu velikom većinom odbacili prijedlog zakona kojim bi na grbaču svakog građanina sjelo 16.400 dolara duga čime bi se ispunili zahtjevi Velike Britanije i Nizozemske za pokrivanjem gubitaka izazvanih krahom jedne od najvećih islandskih privatnih banaka.
Obični ljudi, radnici, poljoprivrednici i ribari, porezni obveznici, liječnici, medicinske sestre i nastavnici su odbili da kroz porez na svoja leđe prihvate teret gubitaka nastalih kao posljedica aktivnosti neodgovornih pohlepnih bankara.
Neuspjeh u postizanju sporazuma je spalio na lomači kredit Međunarodnog Monetarnog Fonda Islandu i potaknuo agenciju za kreditni rejting Fitch da sreže zemlji ocjenu na "junk" (smeće). Moody's i Standard & Poor's su zaprijetili sličnim korakom ako ne dođe do dogovora.
Politički čelnici Islanda već probavaju postići novi sporazum s Velikom Britanijom i Nizozemskom pokušavajući rezultate jučerašnjeg referenduma baciti u zaborav. Islanđani su iskoristili javni referendum da se narugaju zahtjevu da na sebe prihvate obveze bankara koji su dopustili da financijski sustav stvori dužnički teret 10 puta veći od nacionalne ekonomije.
Tri najveće nacionalne banke koje su postavljene pod državnu kontrolu u Listopadu 2008 godine su cijelo desetljeće uživale u tržišnoj slobodi nakon vladine privatizacije krajem 1990-ih i početkom ovog desetljeća.
Prosvjednici su se okupljali svaki tjedan u zadnje vrijeme. Islanđani su bacali crvenu boju po fasadama kuća i automobilima zaposlenika propalih banaka Kaupthing Bank, Landsbanki i Glitnir Bank, izražavajući svoj bijes. Vlada je imenovala posebnu komisiju za istragu financijskih zloupotreba i identificirala više od 20 slučajeva u kojima će se podići tužbe.
Island ne treba pomoć MMF-a koja bi svakom stanovniku oko vrata objesila kamen težak 16.400 dolara. Naivci u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj su se onomad požurili igrati u islandskim bankama, naivci u Engleskoj i Holandiji su ti koji bi trebali snositi posljedice. Bilo je savršeno očito da se Island nalazi u neodrživoj situaciji i da je narazumnije bježati od tamo što je prije moguće.
Možda je najbolja stvar koju sada treba učiniti bankrotirati i snositi posljedice. Ako to i nije najbolje rješenje, to je ono što 93% građana Islanda želi uraditi, pa bi tako vlada Islanda trebala i postupiti. Bankrotom na dugovanjima, Island bi svijetu poslao važnu poruku: "Ne činite gluposti".
Znatiželjnici se sada sigurno pitaju: "Da li NE doista znači NE"?
Izbjegavanje volje većine od 93% građana je pogrešno intepretiranje poruke rezultata jučerašnjeg referenduma poslate cijelom svijetu. Političarima na cijelom planetu međutim NE ne znači NE, ono znači sve što političari žele da znači.
Stav da je želja 93% ljudi irelevantna je vrlo opasan.
Comments (3)
Subscribe to this comment's feed
written by T.R., March 08, 2010
Glupost je neuništiva. Da li je čovječanstvo zaglupilo koliko je to moguće, ili još gluposti stiže?
Nedoumice i kontroverzije rastu dok naučnici, vlade, korporacije i ljudi širom svijeta raspravljaju o novim opasnostima za naš prosperitet: inflacija i nedostatak gluposti.
Još su 70-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici i ekonomisti upozorili da ćemo uskoro dostići vrhunac proizvodnje gluposti, točku u kojoj će potražnja postati veća od ponude.
Oni u tome vide pravu katastrofu jer glupost je glavna hrana našeg modernog stila života, bez gluposti bi gotovo sve što činimo bilo gotovo nemoguće, od uništavanja prirode i okoliša do upražnjavanja fantastičnih usvojenih navika uništavanja nas samih nezdravom hranom, organiziranom religijom i masovnim ubijanjem sa sve većih udaljenosti. Glupost sve ovo čini mogućim.
Velike količine gluposti se konzumiraju širom svijeta svakog dana i neki naučnici smatraju da smo vrhunac proizvodnje već prešli, te da smo sada usmjereni prema katastrofalnom manjku gluposti.
Svijet bez gluposti će biti veoma različit od ovoga u kojem danas živimo.
Ljudi koji kažu da vole Isusa neće više nikada bacati bombe na druge ljude.
Nitko više neće vjerovati u jednu jedinu riječ svjetskih vlada.
Svi će shvatiti da su prirodni resursi ograničeni i da je potrošački organizirano društvo bila velika greška.
No što ako još uvijek nismo dostigli vrhunac proizvodnje gluposti, što ako možemo biti još gluplji?
Neki naučnici kažu da postoje velike neotkrivene količine gluposti i da je ekonomska nauka u stanju ljude učiniti još mnogo glupljima nego što su to sada.
Evo jednog pitanja, koliko vas ima šupak?
Ako ne znate o čemu se radi, to je ona rupa koju svi imamo odozada, pa se toga ne trebate sramiti.
Evo još jednog pitanja, koliko vas je vidjelo sopstveni šupak?
Ja svog jesam.
Pitanje šupka je prvo pitanje o razlogu našeg postojanja.
Mi smo ljudi šupci, jedemo druge šupke i seremo život.
Šupci vole srati, to je ono što im nabolje ide od ruke, bez prepreka, šupci seru posvuda.
Osim šupka, mi ljudi imamo i drugi veoma važan organ, mozak.
Mozak je tu da bi upravljao šupkom, a ne obrnuto.
Deseci tisuća godina čovjekove evolucije su doveli do toga da je najbolji način upravljanja prirodnim resursima i našim slobodnim vremenom za kojeg smo sposobni, proizvodnja i potrošnja sranja koja nikome nisu potrebna kako bi stvorili profit za nekolicinu onih pravih bogataša.
Koji šupak je izmislio ovaj plan?
Mi smo u ratu protiv Zemlje, ratujemo protiv samih sebe i zarađujemo novac za nekoliko bogatih bankarskih obitelji koje ga itako posjeduju u potpunosti.
Ne bi mi smetalo da sve ovo uništavanje kojeg činimo, radimo iz neke zabave, naprimjer zbog izgradnje zlatnog svemirskog broda za istraživanje svemira.
Ali mi nemamo jebani svemirski brod, jedina svrha ljudskog postojanja do dana današnjeg je učiniti bogate ljude bogatijima, u tome nema nikakve zabave već samo stresa zbog toga koliko je to jebano glupo.
Nedoumice i kontroverzije rastu dok naučnici, vlade, korporacije i ljudi širom svijeta raspravljaju o novim opasnostima za naš prosperitet: inflacija i nedostatak gluposti.
Još su 70-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici i ekonomisti upozorili da ćemo uskoro dostići vrhunac proizvodnje gluposti, točku u kojoj će potražnja postati veća od ponude.
Oni u tome vide pravu katastrofu jer glupost je glavna hrana našeg modernog stila života, bez gluposti bi gotovo sve što činimo bilo gotovo nemoguće, od uništavanja prirode i okoliša do upražnjavanja fantastičnih usvojenih navika uništavanja nas samih nezdravom hranom, organiziranom religijom i masovnim ubijanjem sa sve većih udaljenosti. Glupost sve ovo čini mogućim.
Velike količine gluposti se konzumiraju širom svijeta svakog dana i neki naučnici smatraju da smo vrhunac proizvodnje već prešli, te da smo sada usmjereni prema katastrofalnom manjku gluposti.
Svijet bez gluposti će biti veoma različit od ovoga u kojem danas živimo.
Ljudi koji kažu da vole Isusa neće više nikada bacati bombe na druge ljude.
Nitko više neće vjerovati u jednu jedinu riječ svjetskih vlada.
Svi će shvatiti da su prirodni resursi ograničeni i da je potrošački organizirano društvo bila velika greška.
No što ako još uvijek nismo dostigli vrhunac proizvodnje gluposti, što ako možemo biti još gluplji?
Neki naučnici kažu da postoje velike neotkrivene količine gluposti i da je ekonomska nauka u stanju ljude učiniti još mnogo glupljima nego što su to sada.
Evo jednog pitanja, koliko vas ima šupak?
Ako ne znate o čemu se radi, to je ona rupa koju svi imamo odozada, pa se toga ne trebate sramiti.
Evo još jednog pitanja, koliko vas je vidjelo sopstveni šupak?
Ja svog jesam.
Pitanje šupka je prvo pitanje o razlogu našeg postojanja.
Mi smo ljudi šupci, jedemo druge šupke i seremo život.
Šupci vole srati, to je ono što im nabolje ide od ruke, bez prepreka, šupci seru posvuda.
Osim šupka, mi ljudi imamo i drugi veoma važan organ, mozak.
Mozak je tu da bi upravljao šupkom, a ne obrnuto.
Deseci tisuća godina čovjekove evolucije su doveli do toga da je najbolji način upravljanja prirodnim resursima i našim slobodnim vremenom za kojeg smo sposobni, proizvodnja i potrošnja sranja koja nikome nisu potrebna kako bi stvorili profit za nekolicinu onih pravih bogataša.
Koji šupak je izmislio ovaj plan?
Mi smo u ratu protiv Zemlje, ratujemo protiv samih sebe i zarađujemo novac za nekoliko bogatih bankarskih obitelji koje ga itako posjeduju u potpunosti.
Ne bi mi smetalo da sve ovo uništavanje kojeg činimo, radimo iz neke zabave, naprimjer zbog izgradnje zlatnog svemirskog broda za istraživanje svemira.
Ali mi nemamo jebani svemirski brod, jedina svrha ljudskog postojanja do dana današnjeg je učiniti bogate ljude bogatijima, u tome nema nikakve zabave već samo stresa zbog toga koliko je to jebano glupo.
-
- +2
-
-
written by teuta, March 08, 2010
Svi smo se nešto prihvatili komentiranja stanja u svijetu, prevara vlada i političara, bankara, bankrota država no to su samo rezultati nedostatka ljubavi. Zaboravili smo da je ljubav pokretač svega, strah koji je zavladao drži nas na mjestu prikovane i bezidejne. Pri tome ne mislim na ljubav između muškarca i žene, roditelja i djece, braće i sestara premda su i to sastavnice LJUBAVI, univerzalne ljubavi prema svemu u nama i oko nas, odnosno istine. Predlažem da se prekinemo vrtjeti oko strahova od neimaštine, ratova i zavjera i počnimo se baviti ljubavlju. Ljubav nam donosi mir u srca. Ljubav nema očekivanja, sve što radimo s ljubavlju je ispravno i pravedno. Kada osjećamo ljubav volimo i poštujemo sebe, ljude, sve živo i neživo na zemlji i u svemiru. Čovjek kao energetsko biće je odašiljač i prijemnik energije. Sve emocije su energija. Emocije koje šaljemo primaju drugi ljudi i vraćaju nam se pojačane. Naše emocije zajedno sa emocijama svih ljudi na zemlji čine kolektivnu svijest. Svijetom u ovom trenutku vlada kolektivna svijest straha. Prekinimo taj lanac ne-sreće i počnimo slati ljubav. Kako? Kontrolom vlastitih misli i sviješću da nam se vraća sve što šaljemo ne kao kazna, karma ili ne znam kakvih sve naziva ima. Vraća nam se jer emocije su energija koja teži kretanju, kada se sretnu dvije energije iste frekvencije rezoniraju i pojačavaju se. Kada smo odlučili osjećati ljubav prekidamo rezonanciju sa strahovima i uspostavljamo rezonanciju sa ljubavlju.
-
- +2
-
-
Write comment
Slavonija na nogama:
U subotu točno u 13 sati vukovarsko-srijemski seljaci s desetak traktora probili su policijsku blokadu na nadvožnjaku južne vinkovačke obilaznice, te traktorima u potpunosti blokirali tu prometnicu. Također je blokirana cesta kod Bošnjaka, koja vodi prema graničnom prijelazu u Gunji.
Policija je pokušala zaustaviti seljake, međutim, fizičkom silom seljaci su maknuli u stranu policajce i jedno njihovo vozilo, te se traktorima probili na nadvožnjak.
Na punktu u Jarmini, jedan od predstavnika seljaka Tomislav Pokrovac, tu informaciju je prokomentirao riječima: "Premijerka nas je prevarila". Poručio je kako neće odustati od svojih zahtjeva.