Bekim Fehmiju se pri kraju osamdesetih povukao iz javnosti zbog primitivizma koji je zavladao u društvu, prestao je glumiti i davati intervjue. Bio je velika ljudina u potpunom smislu te riječi, nije se htjeo prikloniti niti jednoj strani u histeriji koja je zavladala, nastavio je živjeti po svojim pravilima i zbog toga silom prilika pao u zaborav izgnanstva.
Ovaj glumac je bio spona između dva naroda, mirio je Srbe i Albance, nije pao na niski nivo na koji se srozalo društvo koje ga je okruživalo.
Bekim Fehmiju je sredinom 2001 godine objavio knjigu "Blistavo i strašno" u kojoj je opisao svoj život upravo kao takav, blistav i strašan.
Daleko od očiju javnosti, u velikom finalu u kojem je zaigrao posljednju utakmicu protiv sveg onog što više nije htjeo gutati, vjerovatno je odigrao najveću ulogu svoje karijere počinivši samoubojstvo hicem iz pištolja u usta, i tako na kraju ipak pobijedio protiv svega onoga protiv čega se u životu borio.
Tijelo Bekima Fehmija je kremirano, a pepeo prosut u Bistricu, u centru Prizrena.









